Zvučni pejzaži i arhitektura zajednice

U novom izdanju emisije Akustični razgovori, vodimo vas na putovanje kroz nevidljive, ali sveprisutne slojeve naše svakodnevice. Naša gošća je Ivona Eterović, na sceni prepoznatljiva pod aliasom Tonota – interdisciplinarna umjetnica, glazbenica i producentica sa zagrebačkom adresom, čiji rad neprestano pomiče granice između tehničke preciznosti i emotivne ekspresije.

S Ivonom je razgovarao Ivan Slijepčević, a dijalog se brzo odmaknuo od klasičnog intervjua i pretvorio u dubinsku analizu onoga što čujemo, ali rijetko slušamo.

Društvena uloga zvuka: Od intime do kolektiva

U središtu ovog razgovora nalazi se društvena uloga zvuka. Kako zvučna okolina utječe na našu psihu i socijalnu dinamiku? Ivona i Ivan istražuju načine na koje zvuk, od onog intimnog koji dopire iz slušalica do onog masivnog koji ispunjava klubove, definira prostor oko nas. Dotaknuli su se reprodukcije zvuka u različitim kontekstima – kako se mijenja naše iskustvo kada zvuk dijelimo kolektivno u odnosu na trenutke kada ga konzumiramo u samoći?

Ivona ističe kako koncerti predstavljaju specifičan društveni ritual. Za razliku od radija, koji često služi kao pozadinska zvučna kulisa u automobilu ili domu dok su nam misli drugdje, koncertni prostor zahtijeva prisutnost. To je mjesto gdje zvuk preuzima primat, gdje se stvara privremena zajednica povezana istim frekvencijama. “Ljudi idu na koncerte radi tog iskustva dijeljenja trenutka,” naglašava Ivona, dodajući kako glazba ima dvostruku ulogu: onu društvenu, koja nas okuplja u plemenu slušatelja, i onu emotivnu, koja komunicira poruke i stanja koja je ponekad teško verbalizirati.

Između gitare i “crtanja” tonova

Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora ticao se samog procesa stvaranja. Ivona je svoj glazbeni put započela organski, uz gitaru i oca koji je svirao, no s vremenom je osjetila ograničenja tog instrumenta. Žudnja za širim zvučnim spektrom odvela ju je prema elektroničkoj produkciji, hip-hop bitovima i konačno – Abletonu.

No, taj prijelaz donio je i promjenu u filozofiji rada. Ivona otvoreno govori o “robotskom” aspektu studijske produkcije. “Način na koji stvaram u studiju je jako robotski… ja doslovno crtam tonove, brišem ih, pomičem,” objašnjava. Taj proces, lišen fizičkog kontakta s instrumentom, omogućuje nevjerojatnu preciznost i brža rješenja, ali ponekad oduzima onu organsku, izvedbenu komponentu. Upravo zato, Ivona se u posljednje vrijeme ponovno vraća gitari, tražeći balans između digitalne arhitekture zvuka i taktilnog osjećaja sviranja. Razlika između studijske snimke i nastupa uživo za nju je ključna – dok studio trpi perfekcionizam i “crtanje”, nastup uživo traži energiju, trenutak i nesavršenost koja komunicira s publikom.

Zvukovi grada: Zagreb, Rijeka i tišina Dugava

Poseban dio emisije posvećen je zvukovima grada. Zagreb, kao kulisa i kao akter, igra važnu ulogu u Ivoninom stvaralaštvu. Iako živi u Zagrebu, Ivona naglašava kako stanuje u Dugavama, kvartu koji svojom tišinom i zelenilom odudara od gradske vreve centra. Ta tišina joj je potrebna kao kontrapunkt buci koju stvara.

Prisjetila se i svog života u Rijeci, povlačeći paralelu između ta dva grada. Iako ističe da Rijeka dijeli sličan mentalitet i vibe sa Zagrebom, prisutnost mora donosi drugačiju vrstu zvučne i atmosferske slike. “Rijeka ima more, ali po mnogočemu je slična Zagrebu,” kaže Ivona, napominjući kako gradovi nisu samo vizualne, već i zvučne skulpture koje oblikuju zajednice koje u njima žive. Buka grada, promet, žamor, ali i tišina parkova i stanova, sve su to elementi koji nesvjesno utječu na ritam kojim stvaramo i živimo.

Umjetnost kao posao i tržišna realnost

Neizbježna tema bila je i profesionalizacija umjetnosti. Kako pomiriti intimnu potrebu za stvaranjem s hladnim zakonitostima tržišta? Ivona, koja se bavi i primijenjenom glazbom (za filmove, predstave), svjesna je da, kada umjetnost postane posao, ona prestaje biti samo osobna terapija. “Ako je to posao, moraš razmišljati za koga je to,” ističe.

Postoji jasna distinkcija između glazbe koju radi za klijente – gdje je cilj zadovoljiti specifičnu funkciju ili narudžbu – i njezinih autorskih projekata. Ipak, čak i u autorskom radu, Ivona priznaje da je nemoguće potpuno ignorirati publiku. Umjetnik ne stvara u vakuumu; on stvara u javnom prostoru. Balansiranje između autentičnosti i dostupnosti, između “underground” etike i potrebe za egzistencijom, izazov je s kojim se svakodnevno susreće.

Pogled u 2026.: Solo album i nove suradnje

Razgovor zaključujemo pogledom u budućnost. Za Tonotu, 2026. godina označava kulminaciju mnogih dugogodišnjih procesa. Nakon godina rada u bendovima i kolaboracijama, Ivona se okreće svom debitantskom solo albumu. To je projekt koji naziva svojim najvećim fokusom – spoj etno pjevanja, elektronike i živih instrumenata. “Predugo čekam da to izbacim,” priznaje, najavljujući materijal koji će biti intimniji, ali i produkcijski zreliji od svega što je do sada radila.

Osim solo albuma, 2026. donosi i niz uzbudljivih suradnji. U pripremi je EP s riječkom umjetnicom Stefani Stefan, kao i zajedničko izdanje s američkom producenticom i vokalisticom Summer Krinsky, koje će izaći na etiketi Parcela koju vodi Ivna Ji. Uz to, Ivona nastavlja raditi na glazbi za animirane i dokumentarne filmove, potvrđujući svoju poziciju svestrane autorice koja se jednako dobro snalazi u mračnom klubu, kazališnoj dvorani i filmskom studiju.

Foto: https://www.tonota.net/