Pula i Ljubljana na vagi: Od provincijske ravnodušnosti do performativne urbanosti – Potraga za autonomijom kulturnog kapitala

U novoj epizodi emisije Radio Esej donosimo tekst Ivana Slijepčevića “Autonomija grada i kulturnog kapitala”, koji kroz osobnu i teorijsku prizmu secira dinamiku dvaju specifičnih (ne)gradova: Pule i Ljubljane.

Što čini grad gradom? Je li to infrastruktura, broj stanovnika ili pak neuhvatljiva “vibra” koju nazivamo urbanost? Ivan Slijepčević, autor mlađe generacije koji je svoje formativne godine proveo na relaciji između pulskog asfalta i ljubljanske akademije, u ovom eseju nudi provokativnu tezu: ni Pula ni Ljubljana nisu istinski gradovi, već polja specifičnih kulturnih i socijalnih napetosti.

Slijepčevićeva analiza započinje oštrom dihotomijom. S jedne strane imamo Pulu, “primitivno post-urbano selo” koje je ponosno na svoju ravnodušnost i pasivizam, grad u kojem nema potrebe za performativnim pozicioniranjem jer je izbor sužen na “Staropramen-Ožujsko-Favorit”. S druge strane stoji Ljubljana, metropola koja svoju urbanost mora neprestano dokazivati i redefinirati, grad “toksične maskulinosti” u kojem je vaše mišljenje o najnovijem baru ili pivu ključna točka socijalne identifikacije.

No, esej se ne zadržava samo na površinskim razlikama mentaliteta. Autor zaranja duboko u strukture kulturnog kapitala. Uspoređujući institucionaliziranu alternativu Ljubljane (poput Kina Šiška, koje kooptira radikalnost pretvarajući je u tržišni proizvod) s “uradi sam” etikom pulskog DC Rojca i Monteparadisa, Slijepčević postavlja ključno pitanje: Može li alternativa ostati autentična kada postane dio sustava?

Tekst nije samo suha sociološka analiza; on je i intimni zapis o umjetničkom sazrijevanju. Kroz priču o nastanku kolektiva Faust (kasnije Faust Noise Orchestra) i multimedijskog performansa Obnova, autor demonstrira kako se teorija prelijeva u praksu. Spajajući utjecaje Franza Kafke, Marka Fishera, noise glazbe i punka, Slijepčević opisuje potragu za “autonomijom prakse” – prostorom u kojem se kulturni kapital može reproducirati izvan rigidnih okvira institucija i očekivanja.

Od sjećanja na moderiranje tribina u pulskoj gimnaziji do eksperimentalnih nastupa u ljubljanskoj Cirkulaciji 2, ovaj esej mapira putanju jedne generacije koja odbija nostalgiju (“pankersku novu godinu”) i traži nove jezike izražavanja. Slijepčevićeva završna poanta je jasna i beskompromisna: bez autonomnog kulturnog kapitala, grad kao takav ne može postojati.

Ako vas zanima zašto je Ljubljana fluidna, a Pula ateoretska, kako noise postaje politički alat i zašto nostalgija ubija scenu, pridružite nam se u slušanju ovog intrigantnog teksta.

Esej “Autonomija grada i kulturnog kapitala” premijerno emitiramo sutra, 26. svibnja, točno u podne.

---

Tekst je izvorno nastao kao refleksija na zbornike i radove o urbanoj kulturi, a za potrebe radija donosi jedinstven uvid u suvremene dinamike regionalnih kulturnih centara.